Europski seljaci grme protiv povijesnog sporazuma. Stručnjak tumači što čeka Hrvatsku

Sporazum stvara najveću trgovinsku zonu na svijetu i otvara ogromna tržišta jedno drugome - ono južnoameričko s tristotinjak milijuna stanovnika i europsko s gotovo pola milijarde ljudi, koja time postupno uklanjaju međusobne trgovinske i carinske barijere. Očekuje se da bi izvoz iz EU-a u zemlje Mercosura u dogledno vrijeme mogao narasti čak za 40 posto.

No moguće je da slijedi i dug put do ratifikacije u Europskom parlamentu u kojemu rasprava na plenarnoj sjednici počinje u srijedu. Ako sporazum ne prođe u prvom pokušaju, čitav procedura mogla bi se oduljiti i postati neizvjesnom. Svemu tom prethode i masovni prosvjedi poljoprivrednika diljem Europe, od Španjolske, Francuske, Poljske i drugih zemalja do Bruxellesa i Strasbourga gdje se o sporazumu odlučuje. Upravo se poljoprivrednici osjećaju najugroženijima ovim sporazumom zbog očekivanog velikog priljeva konkurentskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz članica Mercosura, u prvom redu govedine, peradi, šećera, riže i soje.

"Poljoprivreda je najosjetljivija djelatnost u EU"

"Poljoprivreda je općenito najosjetljivija djelatnost u Europskoj uniji, a jedan od najvažnijih razloga tomu jest da je prosječno europsko poljoprivredno gospodarstvo daleko manje od onoga u zemljama Mercosura. A po zakonu većeg obujma većom proizvodnjom na većim površinama proizvodi se jeftinije", kaže prof.dr.sc. Ivo Grgić s Odsjeka za agrarnu ekonomiku Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Drugi važan razlog strepnjama europskih poljoprivrednika, koji su pod velikim pritiskom zelene agende, jest da proizvodi iz zemalja Mercosura neće poštivati iste tehnološke normative kakvi se moraju poštivati ovdje.

"Zbog toga postoji dvojaka opasnost. Prvo, da će proizvodi koji budu dolazili odande, primjerice meso, rušiti otkupnu cijenu proizvođača u EU. I drugo, da će u tim proizvodima biti određeni dodaci koji se u EU ne smiju koristiti", pojašnjava Grgić.

Mehanizmi zaštite poljoprivrednih proizvođača

No ujedno napominje kako EU raspolaže mehanizmima ako do nečega takvog dođe. Pa u slučaju naglog pada cijena određenih proizvoda mogu se ponovno vratiti carine i uvozne kvote.

Radi lakšeg razumijevanja omjera dvaju tržišta koja ovim sporazumom postaju jedna trgovinska zona, Grgić kaže da EU ima oko 170 milijuna hektara poljoprivrednih površina, a zemlje Mercosura oko 400 milijuna hektara. Također, EU ima oko 75 milijuna goveda, a zemlje Mercosura oko 300 milijuna. Mercosur je, kaže, ogromno područje na kojemu će benefiti za druge europske gospodarske grane i industrije, automobilsku recimo, biti puno veći, nego što će biti gubici u poljoprivredi.

"Stoga su predloženi značajni novčani iznosi za potporu i zaštitu poljoprivrednih proizvođača unutar EU-a", ističe.

"Mi ionako ovisimo o uvozu"

Što se tiče utjecaja ovog sporazuma na hrvatsku poljoprivredu, Grgić kaže da neće biti naročito velik.

"Naše tržište ionako je ovisno o uvozu. Pojedine proizvodnje namirujemo iz uvoza čak 50 posto, proizvodnju svinjetine primjerice, pa ne treba očekivati veliki utjecaj na naše proizvođače. Međutim, postoje mehanizmi zaštite da i naši i europski poljoprivredni proizvođači podnesu tu utakmicu. Zasad je teško predvidjeti koliko je to realna opasnost jer su proizvođači u EU 'razmaženi' potporama pa za bilo kakvo pojavljivanje drugoga na tržištu smatraju da će ih dovesti u nepovoljniji položaj, da će morati smanjiti proizvodnju ili čak zatvoriti svoje proizvodnje."

Potrošači u Hrvatskoj i EU će, kaže Grgić, na ovaj sporazum gledati pozitivno jer im odgovara pad cijena.

"S druge strane, bit će prisutan strah oko toga što stvarno kupuju i jedu, iako su i do sada k nama dolazili proizvodi s tih tržišta i uvijek je postojala sumnja jesu li kontrole bile dostatne", dodaje.

"Naša ogromna proizvodnja tamo je statistička greška"

A hoće li u sporazumu EU-Mercosur biti prostora i za domaće izvoznike?

"Potiho se čuje da bi to mogla biti prilika Hrvatskoj za izvoz. Međutim, kod nas su sve proizvodnje toliko male da bi mogli nešto značajnije izvoziti. Neke naše kompanije poput Žita, Podravke ili Kraša dobit će priliku, iako njima ne znači puno što tamo ima 300 milijuna novih potrošača. Ima ih i u Europi 500 milijuna, ali nemamo im što ponuditi. Kod nas je to igra malih brojki, iako je strah opravdan. Što znači 100 tisuća tona soje koliko proizvodimo u odnosu na više od 250 milijuna tona koliko ih proizvode države Mercosura? Nama je to ogromna proizvodnja, a u odnosu na njih je na razini statističke greške."

Hrvatska, ističe, neće imati veliki upliv na taj sporazum niti će previše osjetiti njegov utjecaj.

"To će prije svega osjetiti velike poljoprivredne zemlje - Španjolska, Njemačka, Francuska, Nizozemska... Osjetit će to proizvodnja goveda i svinja, osjetit će mliječni sektor. Uostalom, kada se pojačava tržišna utakmica, sve može doći u opasnost", kazao je Grgić.